Aimé Césaire, Bilježnica povratka u zavičaj

„Bilježnica povratka u zavičaj“ (fr. „Cahier d’un retour au pays natal“) djelo je književnika i političara Aiméa Césairea objavljeno 1947. godine u Parizu, koje označava početak pokreta crnaštva. Autor započinje pisanje djela 1935. na odmoru u Dalmaciji. Ubrzo zatim, vraća se na rodni Martinik gdje ga dovršava. S vremenom postaje jedno od najznačajnijih djela frankofone poezije 20. stoljeća i udara temelje za daljnji razvoj svijesti o francuskom kolonijalizmu i položaju afričkog stanovništva. Césaire ga je počeo pisati u Šibeniku, 1935. godine, dok je boravio kod prijatelja i znanstvenika Petra Guberine. Upravo je promatrajući poluotok Martinska pjesnik zaključio: „Martinska, to je moj Martinik!“ i počeo pisati poemu koja će promijeniti tijek borbe za ljudska prava. „Bilježnica“ je dugačka pjesma u prozi, koja započinje panoramskim pogledom na Antile. Sve što autor prikazuje postaje simbolom sveprisutne gladi i bijede. Césaireova sjećanja na djetinjstvo preplavljena su osjećajima teškog života punog brige. Zatim slijedi prisjećanje na prvu želju da napusti taj život u kojem nije vidio mogućnost napretka. No taj je odlazak bio tek naivnost mladića koji je smatrao da sam nosi teret svih nedaća koje su zadesile njegovu zemlju. Upravo to je okosnica „Bilježnice“, donošenje odluke o povratku u rodni zavičaj, odluke koju je inspirirala njegova potreba da učini nešto za svoju državu i postane pjesnik svog naroda. „Bilježnica“ završava tonom punim optimizma i nade u bolju budućnost svoje rase i svoje zemlje. Prevoditeljica Vanda Mikšić za ovaj je prijevod 2021. g. dobila nagradu „Josip Tabak“ koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnih prevodilaca.

Aimé Césaire (Basse-Pointe, 1913. – Fort-de-France, 2008.) bio je francuski pisac i političar s otoka Martinika. Jedan je od osnivača pokreta crnaštva (fr. négritude) u francuskoj književnosti, a u svojim djelima ističe negativan stav prema francuskom kolonijalizmu te se bori za ravnopravan položaj afričkog stanovništva u društvu. Studij pohađa u Parizu gdje upoznaje senegalskog studenta, Léopolda Sédara Senghora s kojim se ubrzo sprijateljuje. Druženjem s mladim afričkim studentima postaje svjestan kulturalne izoliranosti u kolonijalnim društvima na Martiniku i u Gani. 1935. godine Césaire, zajedno s ostalim studentima, osniva časopis „Crni student“ (fr. „L’Etudiant noir“) u kojem se prvi put pojavljuje pojam crnaštvo (fr. négritude) i koji označava pokret uzrokovan kulturalnim ugnjetavanjem francuskog kolonijalnog sustava u afričkim zemljama. Iste godine Césaire započinje pisanje svog najpoznatijeg djela „Bilježnica povratka u zavičaj“ (fr.“ Cahier d’un retour au pays natal“). Natrag na Martiniku, svojim govorima i djelima Césaire vrši velik utjecaj na afričke intelektualce i na njihovu borbu protiv kolonijalizma i nametanja francuske kulture. Izabran je za gradonačelnika Fort-de-Francea, a tu dužnost obnaša sve do 2001. godine. Osim „Bilježnice“, njegova najznačajnija djela su „Rasprava o kolonijalizmu“ i zbirka poezije „Čudotvorno oružje.“

Vanda Mikšić rođena je 1972. u Šibeniku. Diplomirala je talijanski i francuski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski studij završila na Université Libre de Bruxelles, doktoriravši na temu „Tišina u jeziku i poeziji Stéphanea Mallarméa.“ Radi kao izvanredni profesor na Sveučilištu u Zadru, suradnica je Centra za knjigu, jedna od urednica biblioteke „Domaine croate/Poesie“ pri izdavačkoj kući L’Ollave, te časopisa za knjigu „Tema.“ Za prijevod Maroevićeve antologije „Uskličnici“ na francuski DHK joj je 2004. godine dodijelio nagradu Davidias. Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo ju je 2008. za najbolji prijevod nefikcionalne proze (Michel Meyer: „Povijest retorike“), a 2015. godine njezin je prijevod romana Georgesa Pereca „Život način uporabe“ dobio nagradu Iso Velikanović za najbolji prijevod u 2014. godini. Poeziju objavljuje u domaćoj i stranoj periodici. Godine 2001. pohvaljena na natječaju Goranovo proljeće za mlade pjesnike. Krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama „Diši kroz masku, diši normalno“, 2015. objavljena joj je i knjiga poetskih proza „Fragmenti o bacanju kamena“, a 2019. pjesnička zbirka „Moglo bi sve biti“. Godine 2021. dobila je nagradu „Josip Tabak“ koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnih prevodilaca za prijevod poeme „Bilježnica povratka u zavičaj“ Aiméa Césairea. Ministarstvo kulture Republike Francuske odlikovalo ju je ordenom viteza reda književnosti i umjetnosti.

Aimé Césaire, Bilježnica povratka u zavičaj

Uvjeti poslovanja | Pravila privatnosti